U moru reklama koje prolaze pored nas bez zadrške, Kampanjac je mali, ali važan podsjetnik da se iza svake dobre kampanje krije nešto što vrijedi analizirati, razumjeti i naučiti.
U svijetu prepunom reklama, spotova i kampanja koje se svakodnevno natječu za našu pažnju, nije lako stati, promotriti i zapitati se: Što ovu kampanju čini dobrom? Što iz nje možemo naučiti? Upravo to svakog tjedna radi Tea Logožar, 30-godišnja magistra marketinga, koja je pokrenula Kampanjac – newsletter koji analizira i komentira aktualne i nagrađivane kampanje s domaće i svjetske scene podijeljen u tri dijela: video case, opis, key takeawaysi.
Kampanjac nije nastao s ciljem osvajanja klikova ni lajkova. Nastao je iz iskrene znatiželje, iz potrebe da ostane u toku s industrijom koju voli, ali i iz želje da svoje razmišljanje podijeli s drugima. Iako ga opisuje kao “sebični projekt”, Kampanjac je brzo pronašao svoj put do publike – kolega, agencija i ljubitelja komunikacija koji prepoznaju vrijednost konstruktivnog, promišljenog komentara bez senzacionalizma.
O tome zašto voli kampanje, kako bira projekte koje analizira i što je naučila kroz ovaj projekt, za Mediakit.hr smo popričali s njegovom autoricom – Teom Logožar.
Kako bi opisala Teu kada bi se sama predstavila? Tko je Tea iza posla i titula?
Tea je jedna jako vesela, otvorena i znatiželjna osoba, tu se nalazi jedan jako zanimljiv mix osobnosti koji se kreće od kreativke i marketingašice preko vrtlarice i kuharice do volonterke. Naime, dala sam otkaz, uzela pauzu i volontirala godinu dana, no vrlo brzo nakon povratka vratila sam se agencijskom životu. Ono što me privlači i zadržava u agencijama je što volim stvarati nešto ni od čega. To me jako veseli i pogoni u poslovnom i privatnom životu.
Kada si prvi put osjetila potrebu komentirati kampanje – i kako je iz te ideje nastao Kampanjac?
Kampanjac je službeno nastao u jesen 2022. godine, a neslužbeno puno prije toga. Naime, bile smo tri mlade accountice u firmi i uvijek smo komentirale razne kampanje, jer nas je taj dio jako sve zanimao. Tako smo se mi ponedjeljkom, nakon posla, nalazile kako bi prokomentirale aktualne kampanje. I to nam je bio ritual koji je nastao iz želje da se razvijamo u poslovnom smislu. Jedna drugu smo gurale – ispočetka smo imale osjećaj da ne znamo što komentiramo, no vrlo brzo smo počele povlačiti paralele i donositi zaključke koji su imali smisla. Zatim smo se razišle svaka svojim putem iz agencije pa više nije bilo tih naših druženja i to mi je jako nedostajalo. Tada sam napravila prijedlog voditelju o internom newsletteru u kojem bih sama komentirala aktualne kampanje. I šefu se to svidjelo. Tako je zapravo krenuo Kampanjac. Svaki utorak bi uzela jednu kampanju, ukratko opisala o čemu se radi te dodala tome svoje komentar. Reakcije kolega unutar agencije su bile jako dobre i često se oko kampanja razvila dobra rasprava. Kad sam dala otkaz bilo mi je šteta da Kampanjac samo tako nestane, pa sam odlučila da ode u svijet pa što bude – bude. Napravila sam jednostavni web, stavila objavu na Linkedinu i ostalo je povijest. Kampanjac je prvenstveno nastao iz sebičnih razloga, a to je da ja ostanem u tijeku s aktualnostima. Također, kad kao kreativac dobiješ brief, obično kreće istraživanje i pregledavanje kampanja, poput kampanjca na faksu. A moj slogan cilja na to da se ostane u tijeku – Ne budi kampanjac, prati Kampanjac.
Kakav si imala osjećaj kada si odlučila svoje komentare podijeliti s javnošću? Jesi li imala strah od reakcija?
Zapravo nije. S Kampanjcem sam “izašla iz ormara” krajem 2023. godine, što znači da sam svoj stil i način kreirala i brusila godinu dana što mi je dalo tu neku sigurnost, a možda je i do nekakve osobne zrelosti jer me nije bilo briga hoće li se svi složiti s mojim komentarom. Isto tako, Kampanjac nema puno osobnog doživljaja već ističe vrijednosti kampanja, nije usmjeren na kritiziranje ili onu: “ja bih to ovako ili onako”, već isključivo na opažanje. Do sada još nitko ništa nije negativno komentirao pa mi to daje dodatni vjetar u leđa i gura me naprijed iz tjedna u tjedan da ne odustanem.
Na koji način biraš kampanje koje ćeš analizirati u Kampanjcu?
Kampanje su najčešće svjetski nagrađivane kampanje s festivala poput Cannes Lions, Eurobest, Spikes Asia i sl. Odabirem nagrađivane kampanje jer one imaju priložen video case u kojem je pokrivena cijela kampanja, sa svim kanalima, cjelokupnom komunikacijom uključujući rezultate pa je lakše vidjeti poveznicu problema, ideje i egzekucije i na kraju i komentirati i izvući zaključke. Kampanje biram po vlastitom nahođenju, to može biti Grand Prix, a može biti i Shortlistana kampanja. Ako vidim nešto zanimljivo i smatram da se mogu izvući dobri zaključci, naći će se u Kampanjcu. Uvijek kad se objave dobitnici festivala, ja napravim mini maraton pobjedničkih kampanja i u tome zaista uživam! Imam i specijalna izdanja o domaćoj oglašavačkoj sceni, uglavnom nakon Dana Komunikacija ili SoMoborca kada napravim izbor kampanji koje su mi zapele za oko. Ukratko, izbor je isključivo moj. Moj je kampanjac – moj odabir.
Kakve kampanje te najviše privlače? Što je ono što ti najviše ‘zapne’ za oko?
Jako volim kampanje koje naprave nešto fizičko, odu u neki ekstrem ili su tako banalno jednostavne. To su obično kampanje koje je netko jako dobro „izbušio“ i ostala je sama jezgra ideje koja odgovara na zadani problem ili izazov. Kad pogledaš case takve kampanje, reakcija je obično – Ajme kako dobro! Ne volim kampanje koje npr. uzmu neku tehnologiju koja je u trendu i svom silom ju žele primijeniti na svoj brand. Npr. neki avatari ili u svemogući AI. Vrlo je bitno da sve što se radi ima smisla za brand, da je u skladu s onime što bi brand i inače radio i da nije palo s neba zato što je u trendu. Kampanje koje iz godinu u godinu uspijevaju ispričati brand priču na neki drugačiji i zanimljiv način, a u skladu s duhom branda zaslužuju moj poseban respekt!
Koliko ti tvoje agencijsko iskustvo pomaže u razumijevanju prijava, nagrada i analize kampanja?
To svakako. Jedan account manager mora znati napisati prijavu i poznavati cijeli tijek bodovanja, što istaknuti, na što obratiti pažnju, tako da mi moj posao svakako doprinosi razumijevanju tih procesa. Iako priroda posla ne zahtijeva od nas da smišljamo ideje, itekako je važno razumijevanje istih i tu mi Kampanjac i njegove analize izuzetno pomažu.
Na koji način ti analiziranje kampanja kroz Kampanjac pomaže u poslu i jačanju vlastite kreativnosti?
Pomaže jer kad analiziram kampanju razmišljam: Kako su se nečega sjetili, kako su došli do toga, razmišljam doslovno o čemu su kreatori kampanje trebali razmišljati da bi došli do konačne ideje. Jesu li se možda pitali: Što ako? Jesu išli obrnutim smjerom? Svakako takve stvari pomažu u divergentnom razmišljanju koje predstavlja važnu kognitivnu podstrukturu kreativnosti. Pomaže mi da gledam van okvira, da mogu analizirati slične kampanje poput neke na kojima mi radimo, a onda mi to omogućava bolje razumijevanje aktualnih poslova na kojima radimo. Mi smo svi kreativni i imamo kreativni mišić kojeg trebamo trenirati, a meni je Kampanjac način na koji treniram svoj kreativni mišić.
Kako trenutačno izgleda tvoj ritam s Kampanjcem?
Kampanjac danas izlazi utorkom ujutro, obično napravim nekoliko brojeva unaprijed radi lakše organizacije vremena. U prosjeku mi treba sat vremena da malo istražim kampanje koje su mi zanimljive i posložim sve u newsletter format. Uvijek se pronađe neka zanimljiva kampanja, materijala ima za dva života Kampanjaca! Kampanjac će izaći bez obzira na to čita li ga netko ili nitko i uvijek će biti tu jer ga radim prvenstveno radi sebe, a onda ako nekog interesira, pozvan je na komentar ili raspravu. Ako nekome to pomogne ili ga inspirira – meni super. Cilj Kampanjca nije engagement, već informiranje i inspiracija.
Imaš li ideje ili želje kamo bi Kampanjac mogao dalje rasti – ili uživaš u formatu kakav je sada?
Za sada sam zadovoljna izgledom i svrhom Kampanjca tako da se za sada držim one: “go with the flow”. Odgovara mi takav format koji je jako jednostavan i ne bih ga mijenjala ni komplicirala. Zasad ostavljam otvoren smjer u kojem bi se Kampanjac mogao razvijati u budućnosti.
Postoji li neka kampanja koja ti je posebno ostala u pamćenju i zašto?
Ima ih jako puno, zaista se iz svake može puno toga dobroga i korisnoga izvući. Pada mi na pamet jedna jako zanimljiva i pametno odrađena kampanja – The Tampon Book. Naime, u Njemačkoj su se tamponi oporezivali kao luksuzno dobro s porezom od 19%, što je suludo s obzirom na to da su tamponi nužno sredstvo za život. S druge strane, knjige su se oporezivale normalnom stopom od 7%. Ono što su kreatori kampanje napravili je knjiga unutar koje su se nalazili tamponi. Tako su se ti tamponi zapravo morali oporezivati po sniženoj stopi od 7%, a ujedno su format knjige iskoristili kako bi educirali i podignuli svijest javnosti oko ovog problema. Kampanja je imala fenomenalan odjek i čak se zakon promijenio prema kojem se smanjila stopa poreza na tampone i higijenske uloške. Jako volim takve primjere koje imaju stvaran učinak na svakodnevicu.
Je li ljubav prema marketingu bila tu od početka ili je došla putem?
Četiri godine fakulteta sam bila potpuno usmjerena na financije. Marketing mi je oduvijek bio zanimljiv, ali mi je uvijek bio glas u glavi: zašto bi upisala smjer marketing ako to mogu raditi i bez tog osnovnog fakultetskog obrazovanja pa s druge strane glas: “a zašto ne?” I na kraju sam se ipak odlučila za marketing. Na predavanjima se nisam posebno isticala u idejama, kao što je to bilo u području financija i definitivno sam bila van komfor zone, ali sam vremenom shvatila da me područje marketinga ispunjava i jako veseli. I kad razmišljam o tom putu, sve mi se sad čini jako smisleno i prirodno.
Što te potaknulo na odluku da napraviš pauzu od agencijskog života i upustiš se u volontiranje?
Kao student sam sudjelovala u Erasmus+ razmjeni studenata i to mi je bila najbolja i ujedno najgora godina u životu i rekla sam si kako to iskustvo moram ponoviti. Iskustvo se ponovilo jednim drugim europskim programom (Europske snage solidarnosti), no na program se mogu prijaviti samo mladi do 30. godine života. Ja sam zato s 29 godina dala otkaz kako bi mogla ponoviti onu najbolju i najgoru godinu u jednom. Tako sam živjela u četiri zemlje, bila od božićnog vilenjaka u Finskoj, tete u vrtiću i radila s farmerima u Italiji, organizirala festival za mlade u Poljskoj i bila bauštelac u Njemačkoj. Sve su to timske aktivnosti kroz koje sam upoznala sam 70-ak volontera iz cijele Europe i to me iskustvo izuzetno oplemenilo. Svakako bi preporučila ovo iskustvo svim mladima koji imaju mogućnosti otići volontirati jer ti omogućuje da upoznaš sam sebe.
