Nakon što je prošlogodišnji LIVE & LOUD okupio više od 500 profesionalaca regionalne event industrije, konferencija se vraća pod novim imenom Crowd & Loud, s još ambicioznijim programom i velikim imenima svjetske glazbene i festivalske scene.
Admir Sinani iz Entria, programski urednik konferencije Crowd & Loud, u razgovoru za MediaKit.hr otkriva kako nastaje program konferencije koja želi razbiti ustaljene obrasce poslovnih događanja, zašto ne vjeruje u konferencijske floskule o praktično primjenjivim znanjima i što publika može očekivati od gostovanja direktora turneja Linkin Parka, čelnika Sziget Festivala i menadžera Dua Lipe.
Razgovarali smo i o izazovima regionalne event industrije, rastućim troškovima organizacije, ulozi sponzora, važnosti izgradnje snažnih event brendova te o tome zašto je dugoročna ostavština važnija od kratkotrajnog hypea.
Konferencija Crowd & Loud održat će se 12. studenoga u zagrebačkoj Laubi, gdje će okupiti vodeće profesionalce regionalne i međunarodne event industrije.
Prošlogodišnji LIVE & LOUD okupio je više od 500 profesionalaca event industrije. Što donosi ovogodišnje izdanje pod novim imenom Crowd & Loud?
Koncept nismo mijenjali, ali smo dodali više sadržaja. I dalje smo jedan dan, jedna pozornica i, kako bi to nekoć rekao Ćiro, utvaramo si da smo „rokenrol konferencija”.
Glazba je okosnica programa, ali ove smo godine stisnuli gas. Dodali smo sportski panel, spojili Renea Bitorajca i Jana Kerekeša u dvoboj jedan na jedan, unijeli malo kazališnog štiha i doveli tri ozbiljna keynote govornika – šefa Sziget Festivala, direktora turneja Linkin Parka i menadžera Dua Lipe, odnosno njezina tatu, haha.
Mogu vam prodavati njihova imena, ali zapravo je ono što ti ljudi rade puno veći razlog da ih dođete poslušati.
Crowd & Loud povezuje glazbu, festivale, sport, kulturu i poslovna događanja. Kako osmišljavate program za tako raznoliku publiku?
Program kreiramo Marcel de Privitellio i moja malenkost, uz širu ekipu koja preporučuje, baca ideje i slobodno improvizira dok jedemo ručak.
Nas dvoje sastančimo, križamo ljude, gledamo podcaste, svađamo se i zapisujemo ideje. Onda čekamo da padne kiša inspiracije.
Moramo ispoštovati i neke korporativne stvari – regionalnu, spolnu i žanrovsku zastupljenost. A teme su životne: publika, branding, infrastruktura, napuhane cijene, marketing.
Kuhamo to sve skupa, dodamo malo začina, pa prezačinimo, pa opet dodamo vode. Vidjet ćemo što će ispasti.
Među glavnim govornicima su Jim Digby iz tima Linkin Parka i Tamás Kádár iz Szigeta. Kako ste ih privukli i što želite prenijeti publici?
Mađarska je promijenila vlast, a Sziget vlasnika jer se njegov osnivač vratio na čelo festivala. Riječ je o svjetskom brendu na nekoliko stotina kilometara od regionalnih središta, usporedivom s INmusicom ili Exitom. Problemi su slični – lokacija, dozvole, gradske vlasti. To su teme koje zanimaju naše organizatore.
Kod Jima Digbyja zanima nas tehnička pozadina velikih turneja. Ta golema mašinerija koja iz dana u dan putuje, gradi pozornice i funkcionira iza kulisa. Želimo taj svijet staviti u prvi plan, a gdje ćeš bolje ime od Linkin Parka?
Kako smo došli do njih? Poslali smo mail. I jednu poruku na LinkedInu.
Za neke goste, poput Dugog Lipe, iskoristili smo i osobne kontakte, primjerice Ivana Milivojeva, osnivača Exita. Tu je važnu ulogu odigrao i Danko Stefanović. On i Dugi obojica su navijači Arsenala pa smo i preko toga pokušavali uspostaviti kontakt.
Ljudi u 45 minuta panela neće puno naučiti. To mi je jedna od najvećih konferencijskih floskula. Ne radimo tromjesečni masterclass jedan na jedan.
Želimo inspirirati ljude u publici, nasmijati ih, da zapamte pokoju dobru rečenicu i da se povede rasprava. Na kraju dana, edukativni moment doći će sam od sebe.
Koliko je važna ravnoteža između atraktivnih govornika i praktične vrijednosti konferencijskog sadržaja?
Praktično primjenjiva znanja u panelskom formatu konferencijski su mit. Nismo modul cjeloživotnog učenja.
Meni je najvažnije da program bude pomalo provokativan, duhovit i inspirativan. Da čuješ dobru priču, nekoliko životnih mudrosti ili anegdota iza scene.
Moderatorima govorim da pitanjima odmah udarimo u meso i pokušamo neutralizirati floskule. Želimo taj rokenrol vajb zbog kojeg ćeš se poželjeti vratiti sljedeće godine i biti još glasniji.
Naravno, često je to utopija jer ne poznajemo dovoljno dobro sve moderatore i paneliste, njihove karaktere i osobnosti. Zato se ravnoteža na kraju nekako uspostavi sama.
Dođite poslušati Zvonu Pušića i priču o tome kako je stvorio YEM!
Jedan od panela propituje odnos autentičnog event brenda i marketinškog hypea. Može li hype dugoročno održati uspjeh događanja?
Odlično pitanje, ali imamo cijeli panel posvećen upravo tome.
Gostuju Boris Horvat iz Aquariusa, Vid Juračić iz KPP Eventsa, Aida Čustović, koja predstavlja sarajevski party serijal Matinee, i Goran Mihovilović iz Arene Pula. Sve moderira Hrvoje Marjanović, vokal Krankšvestera i urednik Index.hr-a.
Tko će bolje govoriti o brendovima nego oni?
Hype je sam po sebi kratkoročno oduševljenje i nabrijavanje. Tu nema dugoročnosti. Ja više volim jednu drugu englesku riječ – legacy.
Treba graditi ostavštinu. I onda si vječan.
Entrio je otkrio da 80 posto ispitanika prekasno saznaje za događanja koja ih zanimaju. Gdje organizatori najviše griješe u promociji?
Novo istraživanje tržišta ulaznica još nisam uspio vidjeti. Kao i svi ostali, prvi ću ga put vidjeti na prezentaciji Berislava Marszaleka, osnivača Entria.
Najveća slabost promocije najčešće je loš promoter koji misli da zna formulu zato što je uspio rasprodati neki event u sprintu, a zapravo ne zna trčati maraton.
Da bi došao do potencijalnih posjetitelja, moraš znati tko su oni i kome se obraćaš. Dalje je lako.
Kad sam dobre volje, pomislim da publika zapravo sve zna, ali se pravi da ne zna. Možda ih jednostavno ne zanima ili nemaju vremena, a to ne žele priznati sami sebi.
Troškovi produkcije i honorari rastu, a cijene ulaznica imaju svoje granice. Koji su najveći poslovni izazovi event industrije?
Znaš kako kažu, ekonomija je izmišljena znanost. Nema tu fiksnih prirodnih zakona.
To je zato i najveći prostor za kreativnu industriju. U tom labirintu raspodjele resursa tražit ćemo se još dugi niz godina.
Ukratko, novac, ulaznice, honorari, dvorane, ljudski kadrovi – sve su to velike teme i uvijek će biti.
Što se tiče poslovnih izazova, jedino što može ozbiljno poremetiti tržište jest financijska kriza. Sve ostalo je zakon ponude i potražnje, uz nešto darvinizma u kojem jači tlači.
A ponekad se i mali probiju do vrha. I tako ukrug.
Što organizatori danas moraju ponuditi sponzorima kako bi partnerstva donosila stvarnu vrijednost?
Danas je popularno reći da se „pričaju priče”, da je sve „doživljaj i iskustvo”. Namjerno ne pišem na engleskom, iako bi svima možda bilo jasnije.
Treba njegovati i kulturno dobro kao što je jezik.
Tako i organizatori moraju njegovati svoje evente i povezivati se sa sponzorima koji ih razumiju. Tada nastaje neka sinergija koja je zanimljiva, prirodna i topla.
Oprostite na utopiji, ali na kraju – logotip na webu, powered by u nazivu događanja, vizuali na posteru, aktivacija na eventu i vozi, Miško!
Sve to i danas prolazi.
Od umjetne inteligencije do digitalnog ticketinga, koja tehnologija organizatorima danas donosi najveću vrijednost?
Organizatori žele prodati više ulaznica i svaka digitalija koja im to omogućuje izaziva iskru u očima.
Podaci o kupcima, njihove navike i lojalnost – to je zlato.
Sve ostalo su finese.
Koliko je hrvatska i regionalna event industrija konkurentna međunarodnom tržištu? Gdje su naše prednosti, a gdje najveći nedostaci?
Ne znam odgovor na to pitanje i ne bih se usudio davati procjene bez ozbiljne analize tržišta i usporedbe s drugim zemljama.
Mogao bih sada pitati umjetnu inteligenciju i izbaciti nekoliko nasumičnih brojki. Zvučalo bi vjerodostojno, zar ne?
Na površnoj razini rekao bih da smo turistička zemlja pa je samim time i event industrija vjerojatno nešto razvijenija.
Naša je prednost što se balkanski snalazimo, improviziramo i nekako sve izvučemo.
Ali rekao bih da jako puno zaostajemo u infrastrukturi.
Crowd & Loud naglašava networking i povezivanje sudionika. Kako stvarate atmosferu u kojoj nastaju konkretne poslovne suradnje?
Pozovemo tatu Dua Lipe, dodamo Ramba Amadeusa jer svi žele čuti nešto smiješno u filozofskoj maniri, osiguramo dobru kavu i ručak, a glazbe ima cijeli dan i noć.
Ljudi žele doći, zabaviti se i nasmijati. Stvori se dobra kemija, atmosfera postane baš vibrantna.
I onda networking dođe sam od sebe.
Čak se i introvert poput mene opusti i postane dobar prodavač jer je prirodan.
Imamo i web platformu Confiva, putem koje sudionici mogu izravno kontaktirati druge sudionike i dogovarati sastanke. Tako smo zadovoljili i one koji se srame.
Za kraj, kakvu konferenciju želite izgraditi u godinama koje dolaze i što bi trebalo postati njezinim prepoznatljivim obilježjem?
Dosadašnji razvoj zapravo znači jednu godinu iza nas, tako da se nemamo na što posebno osvrtati (smijeh).
Ne volim petoljetke jer su mi previše apstraktne. Više sam tip koji gradi sadašnjost.
Apsolutno nam je cilj napraviti konferenciju na koju se želiš ponovno vratiti. Da nismo sami sebi svrha.
Kad okupimo sve te kul face s naših prostora koje zanimaju showbiz, glazba, sport, kazalište i biznis, ljude koji žive od organizacije događanja, medije, vlasnike klubova i izvođače, dobiješ gomilu dobre energije, poznanstava i starih prijateljstava.
To je život.
Svatko ima neku svoju priču, ljudi traže svoju egzistenciju, a mi iz svega toga stvaramo program i povezujemo ih.
